Sada se napokon znaju kandidati HDZ-a i SDP-a za zagrebačke izbore, nakon silne muke da ih dvije najveće hrvatske političke stranke uopće iznjedre.
Davor Filipović izvučen je iz šešira u zadnji čas nakon što je Damir Vanđelić odustao.
Joško Klisović bit će kandidat SDP-a za zagrebačkog gradonačelnika i tu jje stvoren jedan veliki problem, a taj je da bi Klisović trebao biti šef stranke, a ne kandidat za gradonačelnika.
Jer, u Zagrebu nema nikakve šanse prije svega zbog rejtinga SDP-a i slike koju danas uživa ta stranka.
A kako se čini ni Filipović ne može postići rezultat koji bi bio bar koliko-toliko zadovoljavajući za HDZ.
U srazu sa Milanom Bandićem sigurni jsu gubitnici i Joško Klisović i Davor Filipović.
Klisović zbog toga što ima daleko manje iskustva u poslovima koji se traže od prvog čovjeka najvećeg hrvatskog grada. Klisović je prije svega diplomat, stručnjak za vanjsku politiku, a u realnom sektoru je davno i kratko radio. Sve se ostalo vrtjelo baš oko vanjske politike, jer je obnašao zaista istaknute dužnosti, od New Yorka do Bruxellesa.
Bio je davne 2009. godine generalni tajnik Atlantic grupe, a od tada kreće u diplomatske i političke vode, pa je bio i predstojnik Ureda Predsjednika Republike i drugi čovjek u Ministarstvu vanjskih poslova za vrijeme mandata Vesne Pusić.
A sve to, naravno, nema mnogo veze s operativnim poslovima koji se traže od gradonačelnika.
Međutim, ni to ne bi možda bilo presudno na zagrebačkim izborima, da Joško Klisović ne ‘istrčava’ na teren kao kandidat SDP-a.
Rejting stranke je tako nizak, u trenutku kada HDZ-ov brod curi na sve strane, da je gotovo nezamislivo da SDP ‘povuče’ glasače, imao za kandidata bilo koga.
Zagrepčani su posebno razočarani u SDP, od kojeg su očekivali da će unijeti duh promjena, a sve se svelo na nove stranačke obračune ‘Bernardićevaca’ i ‘Grbinovih’, bez da je stranka ponudila jasnu viziju kako vidi Hrvatsku, pa tako i Zagreb.
I kod izbora za njihovog kandidata sve se svelo na ‘pljuvanje’ po Bandiću, krajnje neargumentirano, kao što se to radi prema zagrebačkom gradonačelniku godinama. I godinama takva strategija ne pokazuje rezultate, jer se građane ne može pridobiti samo negativnim stavom prema aktualnom prvom čovjeku grada.
Po tko zna koji put treba reći da iza Bandića stoje konkretni rezultati, a građani to kod onih koji mu se suprotstavljaju ne vide. I zato svi, redom, gube od Bandića.
Jošku Klisoviću će se dogoditi isto.
Prije svega ima daleko premalo vremena da se pozicionira.
Da se sa kampanjom krenulo prije pola godine još bi se nešto dalo učiniti, ovako, sve će se svesti na uobičajen scenarij koji u konačnici neće dati rezultat.
Građani Zagreba ionako previše ne znaju o Klisoviću, koji je ipak poznat u jednom užem krugu ljudi koji preferiraju vanjsku politiku.
A težak uteg bit će mu i sama stranka, jer će mnogi tiho opstruirati njegovu kandidaturu.
To je već poznata manira u strankama koje su podijeljene, a bez pune podrške Joško Klisović neće dobiti ni glasove SDP-ovaca.
Kada se zna i to da je Klisović izuzetno blizak sa Zoranom Milanovićem, njegov vjenčani kum, onda se podjele u SDP još više uzburkaju.
Sigurno je i to da za njega neće glasati ni aktivistički jurišnici iz Možemo, koji imaju sasvim drugu viziju budućnosti Zagreba.
Neće, naravno, ni hadezeovci i sve će se svesti na jalovi pokušaj da SDP ima ‘jakog kandidata’, koji će u konačnici propasti.
I tu je zamka za Klisovića. On je prije svega toliko u političkom smislu kvalitetan čovjek da bi trebao svoj angažman, ako već želi neki povratak u politiku, usmjeriti u stranku.
To znači da bi mogao biti najozbiljniji kandidat za novog šefa, kada i ako Peđa Grbin slabo prođe na lokalnim izborima. A sve se čini da će se tako dogoditi.
Ako i sam Klisović ostvari loš rezultat, onda će mu šanse za probijanje na vrh stranke biti mnogo manje.
Za SDP i politički život Hrvatske bilo bi dragocjeno da se sačuva Joško Klisović.
Sličnu muku s kandidatom i izazivačem Bandiću ima i HDZ. Na Filipovića ionako nitko ozbiljno ne računa dalje.