Kada je ne tako davno dr. Ivan Đikić kazao da ćemo do kraja studenog imati 1500 umrlih od posljedica Covida-19 nikakve reakcije nisu uslijedile od onih koji u Hrvatskoj donose odluke kako obuzdati epidemiju.
Naprotiv, odugovlačilo se s donošenjem bar malo rigoroznijih mjera i na snazi je bila neka čudna ‘hrvatsko-švedska’ liberalna koncepcija borbe protiv Covida.
Sada imamo posljedice koje su gotovo katastrofalne.
Svakog dana umire oko pedesetak ljudi, pa ako se tako nastavi i crna prognoza dr. Đikića bit će ‘nadmašena’.
A iz daleke Kanade od uvaženog molekularnog biologa Igora Štagljara dolaze isto tako crne prognoze da ćemo imati više tisuća mrtvih do dolaska cjepiva ako se stvari drastično ne počnu mijenjati.
”Mislim da će, nakon što završi ova pandemija, netko morati odgovarati za sve mrtve koji su izgubili živote”.
I zaista, hoće li u Hrvatskoj ikada itko odgovarati što je toliko ljudskih života izgubljeno očito posve krivom strategijom. Da se kasnilo s mjerama, da su one bile premalo učinkovite, da se dovelo do toga da sustav počne pucati sada je svima jasno.
Nisu pomogla ni upozorenja liječnika s prve linije fronta, nisu pomogla ni upozorenja epidemiologa koji nisu iz kruga ‘politički podobnih’, pa se uporno inzistiralo na nekoj ‘ravnoteži’ između interesa gospodarstva i borbe protiv epidemije, ali je ishod katastrofalan.
”Zdravstveni sustav nam se raspada, i moji kolege liječnici koji rade po bolnicama u Zagrebu mi kažu da se situacija totalno otima kontroli” mora iz Kanade poručiti dr. Štagljar, jedan od najpoznatijih hrvatskih znanstvenika koji je napravio respektabilnu karijeru u svijetu. Vrlo otvoreno kritizira i vijeće koje je oformila vlada, kazavši na svom Facebook profilu kako ”neki ’eminentni’ znanstvenici nastavljaju i dalje tvrditi da je situacija pod kontrolom i da strože mjere nisu potrebne, jer da čak ni umjereni lockdown ne pokazuje učinkovitost”.
Očito u Francuskoj, Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Sloveniji, Italiji, Španjolskoj, Nizozemskoj, Belgiji, Izraelu i još mnogim drugim zemljama tako nisu mislili i uvedene su drastične mjere. Rezultate naravno imaju.
Što čeka Hrvatsku?
Mjere koje danas stupaju na snagu unaprijed su osuđene na neuspjeh ili skromni učinak, jer se ništa drastično neće promijeniti.
Jedina drastična mjera je zabrana rada noćnih klubova, a tu je mjeru trebalo donijeti još u kolovozu, pa bi imali dužu turističku sezonu i veću korist za gospodarstvo.
Tada smo učinili veliku grešku zbog koje također nitko nije odgovarao. Iz Istre su stizala upozorenja da se ograniči rad noćnim klubovima u Dalmaciji, jer je to ugrožavalo cijelu sezonu i postsezonu, ali se ništa nije učinilo.
Klubovi su radili sve do sada, a u njih su dolazili, kako je policija ustanovila i zaraženi. Tolerirao se i ilegalni rad, toleriralo se i da grupe navijača hodaju ulicama bez maski, toleriralo se sve i svašta. I sada imamo, što imamo.
Ovakvim odugovlačenjem striktnijih mjera prije svega smo ugrozili gospodarstvo.
Naime, ako se drugi val ne smiri i nastavi ovaj trend posve je sigurno da nam prosinac neće donijeti ništa dobro, a to je mjesec kada je potrošnja najveća i kada se u državni proračun slije najviše novca.
Ovako, odugovlačenjem donošenja pravovremenih mjera naći ćemo se pred zidom s gospodarstvom, kojeg se tako grčevito željelo očuvati. A ni dosadašnji ekonomski pokazatelji nisu briljantni, očito će pad BDP-a i u trećem kvadratu, usprkos turizmu, biti oko 10 posto.
Sve u svemu, Hrvatska je podbacila u drugom valu borbe protiv korone.
Jedini heroji su liječnici, medicinske sestre i zdravstveno osoblje na terenu, ljudi koji za male pare rade nevjerojatno odgovoran posao.
Njih se najmanje i sluša, što je nevjerojatno, a sustav koji njima upravlja pokazao se neefikasnim i nesposobnim. Ništa nažalost novo kada je riječ o Hrvatskoj.
