Nesposobna i neorganizirana opozicija spasila je Vili Beroša u posljednji trenutak.
Kada je ministra trebalo samo pustiti u ‘slobodan pad’ pokrenuli su postupak opoziva u saboru koji će, kao uvijek, završiti fijaskom. Trebat će još mnogo dokumenata i otkrivanja mogućih svinjarija u njegovom resoru da Plenković smijeni Beroša, ali još je jedno vrijeme, prije svega zahvaljujući opoziciji, miran.
Kako sada stoje stvari najelegantniji način da se zamijeni Beroša bit će mini rekonstrukcija Vlade, čiji balon su Banski dvori bacili, uz, naravno, objašnjenje da to ‘ne dolazi u obzir’.
Ali reakcija njihovog koalicijskog partnera dugog jezika, Radimira Čačića, koji ima komotnu poziciju da kaže više od drugih Plenkovićevih partnera, jasno ukazuje da se nešto sprema. ”
U Vladi ima bezobraznih i nesposobnih ministara”, otkriva Čačić ono što nismo znali, a onda procure procjene ‘neslužbenih izvora’ da bi HDZ tokom ljeta mogao u rekonstrukciju Vlade.
Što je i očekivano.
Uostalom, premijeri za rekonstrukcijama posežu polovicom mandata, kada je posve jasno koji ministri uživaju povjerenje, njegovo i građana, a koji ne.
Da Beroš ne uživa potpuno povjerenje premijera posve je svima jasno, iako naravno nije ministar isključivi krivac što se zdravstvo našlo u slijepoj ulici.
Do sada nije bilo dobre volje za radikalnom i pravom reformom koja bi iz džepova mnogih izbila milijune i milijune.
Na zdravstvu neki zarađuju ogromne novce, pa raznim interesnim lobijima nije uopće stalo da dođe do reforme.
Što su konačni gubitnici građani ionako je manje važno, jer oni uvijek plaćaju ceh.
U zemlji u kojoj se još uvijek ganjaju ustaše i partizani nisu ni za politiku glavne teme zdravstvo, mirovine, položaj mladih, pa su i sve Vlade do sada vruću temu reforme zdravstva stavljale pod tepih.
Dok nešto nije eksplodiralo, poput dugova za lijekove, što se na kraju nekako pokrilo i išlo dalje.
Ovaj put je situacija mnogo ozbiljnija.
Dugovi su se nevjerojatnom brzinom nagomilali i u pandemijskoj godini kada je sve bilo koncentrirano prema koroni. Mjesečno dubioze iznose i 400 milijuna kuna, a to ne bi mogle izdržati ni daleko bogatije države.
Da ova ekipa iz Ministarstva zdravstva nije učinila ništa da se pokrenu stvarne reforme je posve jasno, ali vremena za lamentacije više naprosto nema.
Nije u pitanju sudbina Beroša, kao zalutalog hadezeovskog političara, već je u konačnici pitanje da se cijeli resor može do te mjere urušiti da povratka više ne bude.
I zato će Beroš morati otići, prije ili kasnije. Za sustav bi bilo bolje prije, jer ovakav ministar nije sposoban provesti reformu.
Podbacio je i u borbi protiv pandemije, a svjedoci smo cirkusa oko cijepljenja i cjepiva, često kontradiktornih odluka vezanih za borbu protiv virusa, a sada nas mediji bombardiraju i informacijama koje tek treba provjeriti, a to je da su milijuni otišli raznim firmama za izradu internetskih platformi koje su u potpunosti podbacile.
Za smjenu jednog ministra sasvim dovoljno, što će vjerojatnomu ovoj ili onoj formi napraviti na kraju i sam premijer. Sjećamo se njegovog grčevitog branjenja nekih ministara iz prošle Vlade sve do trenutka kada je bilo posve jasno da su neobranjivi.
Plenković bi tada reterirao, pustio ih na prazni prostor gdje su ih mediji ‘pojeli’.
Berošu se može nešto slično dogoditi, samo kada premijer ostvari još jednu ‘pobjedu’ nad nesposobnom opozicijom u Saboru.
A tko su oni drugi, bezobrazni i nesposobni ministri, o kojima govori Čačić.
Imena naravno nije izrekao, pa sada na medijima ostaje da nagađaju i rade sve moguće kombinatorike uoči ‘rekonstrukcije’, došla ona ili ne. Uostalom, to Vladi odgovara, loptica se s pravih problema baca na drugi teren, političke fantazije. Načitat ćemo se sljedećih dana jesu li kandidati za odstrel ministrica poljoprivrede Marija Vučković, ministrica regionalnog razvoja i fondova Europske unije Nataša Tramišak, ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Darko Horvat ili neki drugi.
Kandidata ima, tu je i ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Josip Aladrović, ministar pravosuđa i uprave Ivan Malenica, a i ministrica turizma Nikolina Brnjac, većina ‘mladih nada’ koje se nisu baš iskazale. Čačić je vjerojatno mislio i na ministre teškaše, sa kojima nije u dobrim odnosima, a i među njima ima onih koje javnost previše ne favorizira.
Uvijek je moguće i pomiješati karte, neke spasiti, neke udaljiti, napraviti razne kompromise.
Plenković naravno može i zadržati sve ministre, odustati od mini rekonstrukcije i ukloniti samo one za koje se pokaže da imaju putra na glavi. Sigurno je samo da će premijer dočekati kraj mandata, a malo je vjerojatno da će imati ambicije za još jedan. Tako se i u HDZ-u sve više otvara priča tko mu može biti nasljednik, ako Plenković iskaže europske ambicije i spakira kofere za Bruxelles.
U sadašnjoj Vladi za neke ministre fotelja je sigurna.
Davor Božinović je čovjek za specijalne zadatke, razuman političar koji je u ovu utakmicu ušao zajedno s Plenkovićem. Žuti tisak se trudi lansirati informacije kako ljubav više ne cvjeta među dvojicom političkih prijatelja, ali Božinović i Plenković svakako su pokretačka snaga i sadašnje Vlade.
Jedan bez drugoga teško bi mogli, a i nema razloga da tako bude. Umor koji obojica osjećaju sigurno nije dovoljan razlog da dođe do nekih pretumbacija u Vladi, jer Božinković u ovakvom sastavu kabineta je gotovo nezamjenjiv.
Tu je i Zdravko Marić, sigurno jedan od najboljih ministara, koji je svladao i sve one lekcije koje financijaši moraju znati kada se upuste u političko kolo.
Sigurna su mjesta i Tome Medveda i Borisa Miloševića, kao i Nine Obuljen Koržinek, a sada se dolazi do dvojice ministara koji se svakako mogu u ovom sastavu nazvati teškašima.
To su Oleg Butković i Tomislav Ćorić, koji obojica, već zbog resora u kojima jesu, imaju i mnogo političkih neprijatelja. Imaju i različite stilove, Ćorić osorni, Butković umiveniji, ali često izravan. Stara je priča kako Plenković i Butković ne žive u idilici, kako je ministar odbio prijedlog da bude kandidat za župana, a kao i u svakoj priči koja krene ima nešto i istine.
Ali, Butković dobro radi svoj posao, u njegovom teškom i kompliciranom resoru, bar na van, nema nekih znatnijih problema. Ćorić ima, kao što se u nekoliko navrata vidjelo, punu podršku premijera, pa je teško pretpostaviti da bi bio zahvaćen rekonstrukcijom.
Ostaju Radovan Fuchs, ozbiljan čovjek u također kompliciranom resoru i Gordan Grlić Radman, kao šef diplomacije zemlje koja sve manje ‘igra’ i u Europi i u regiji.
Da nam je diplomacija blijeda nije neka posebna tajna, a inicijative sa Zrinjevca nisu baš objeručke prihvaćene ni na jugoistoku Europe, da se u Bruxellesu i ne govori.
Sada su na čekanju imenovanja novih ambasadora, u vječnoj igri Pantovčaka i Banskih dvora, a na listama ima svega, pogotovo kada je riječ o političkim kandidatima, a ne karijernim diplomatima. Ali, listu je svakako ‘blagoslovio’ Plenković, a ne Radman.
Ministra obrane Marija Banožića malo tko poznaje više od kruga u kojem radi, a kako je to inače osjetljiv i specifičan resor treba vjerovati da dobro radi svoj posao, jer nekih otvorenih primjedaba za sada nema.
I to bi u ovom trenutku bilo sve.
Mogućnosti za mini rekonstrukciju svakako ima, jer Vlada u cjelini iako je stabilna, nema neku posebnu popularnost u javnosti. Centralna je figura svakako premijer, koji i dalje nema pravu konkurenciju u amaterskoj opoziciji i on čini kičmu cijelog kabineta.
Uz sebe ima suradnike kojima vjeruje i mlade ministre kojima je povjerio zadatke, sam svjestan da se mnogi nisu snašli.
Ali, kako se u Hrvatskoj i dalje ne očekuju rezultati, već afere ruše ministre, sve je moguće, pa i to da će cijeli kabinet ostati, uz eliminaciju onih kojima su ruke nađene u pekmezu.
Želio to Plenković ili ne, ali uskoro će morati krenuti i kombinacije što ‘poslije njega’. Bez Plenkovića ovakva Vlada ne bi preživjela, to je posve jasno.
Sa Plenkovićem, očito, mogu i blijedi ministri, kojima javnost ne zna ni imena. Cijelu Vladu prati i neka vrsta političke sreće što nema opozicije, što su stranke opozicije, od SDP-a do Mosta i Domovinskog pokreta toliko blijede da nikada ne bi mogle doći na vlast, uz Plenkovića naravno.
Za većinu tih stranaka slobodno se može reći da su politički diletanti koji preživljavaju samo na činjenici ulaska u Sabor, ali sa jasnom situacijom da perspektivu za preuzimanje vlasti nemaju.
I tako se sve opet vrti oko Plenkovića.
Njegova će biti i posljednja hoćemo li ovo ljeto gledati mini rekonstrukciju ili će do kraja mandata većina ministara iz drugog kabineta ostati u svojim foteljama.