SDP kao da se pomirio da više nikada neće doći na vlast.
Ovako, kakav je sada ni ne može doći na vlast, a svaka stranka koja želi biti ‘velika’, ako dugo ne okusi miris vlasti osuđena je na propast.
Kada je riječ o SDP-u pitanje je samo je li stranka već propala ili postoji li bar tračak nade za nju.
Nakon izbora Peđe Grbina, nažalost, za SDP se ništa nije promijenilo.
Kao i u vrijeme Davora Bernardića to je stranka bez vizije, volje i plana kako dalje, prije svega može li na sljedećim parlamentarnim izborima srušiti HDZ.
Ovako razjedinjeni, bez podrške baze, pomalo izgubljeni u svemiru, vođe SDP-a, bez obzira kojoj struji pripadali, osudili su stranku na tiho umiranje.
Ostaju, naravno, osobne privilegije bavljenja politikom rezervirane za one koji trenutačno vode SDP i to je više-manje sve.
Duga je povijest propasti stranke koju je osnovao Ivica Račan i koja je u svojim najboljim danima davala šansu Hrvatskoj da bude bolja, pravednija i demokratičnija.
Račana više nema, ali nema ni njegove vizije socijaldemokracije, a izmijenile su se i okolnosti u Hrvatskoj i Europi.
Socijaldemokracija nigdje više nije dobitna kombinacija, ljudi kao da se hlade od socijaldemokrata koji nisu pronašli put u labirintu kapitalizma.
Hrvatski socijaldemokrati najmanje. Koliko je Zoran Milanović bio uopće socijaldemokrat pitanje je bez odgovora, a Bernardić i Grbin pripadaju kategoriji političara za koje se može reći da nisu previše talentirani.
Stranke, pogotovo one u Hrvatskoj, trebaju lidere, a SDP dugo nema nikoga tko bi uopće mogao biti lider.
Stara generacija je na odlasku, pa postoji opravdani strah da bi SDP nakon dugog niza godina mogao izgubiti i Rijeku na sljedećim lokalnim izborima.
Novih imena nema, od Dubrovnika do Splita, od Gospića do Karlovca, od Bjelovara do Osijeka.
Stranka je i dalje podijeljena na Grbinove i Bernardićeve ljude, a jedni i drugi samo misle kako se najbolje uhljebiti na sigurnim mjestima koja garantiraju solidnu plaću i malo rada.
Svima onima koji naginju ljevici na političkom tržištu ne preostaje mnogo izbora, jer se Možemo pokazuje isključivo kao alternativni pokret različitih ideja, a tvrđa ljevica nema uporište među građanima.
Za Grbinov SDP preostaje čekati i nadati se da bi im ‘kruška’ jednog dana samo mogla pasti u dvorište.
Uz razumnu prognozu – to se neće dogoditi.
