U nedjelju održani lokalni izbori u Bosni i Hercegovini doveli su do promjena na tamošnjoj političkoj. Vladajuće stranke su poražene u dva najveća grada, Sarajevu i Banjoj Luci, što je izazvalo lavinu euforičnih reakcija.
Stranka demokratske akcije (SDA) je izgubila tri sarajevske općine, katastrofalno loš rezultat je ostvario i njihov partner Željko Komšić, SNSD Milorada Dodika je izgubio Banju Luku, a HDZ BiH je manje-više ostao na ranijim pozicijama.
Mediji se natječu tko će dati dramatičniji opis onoga što se dogodilo, pa čitamo da se “nacionalistima u BiH trese tlo pod nogama”, da su u BiH “zapuhali novi vjetrovi”…
No, pitanje je jesu li rezultati lokalnih izbora doista nagovještaj nekih dalekosežnih promjena.
Kad bi se trend nastavio, i kad bi na sljedećim parlamentarnim izborima rezultat bio sličan rezultatu upravo održanih lokalnih izbora, što bi to značilo za BiH? Što se uopće može dogoditi u BiH da ta zemlja krene naprijed?
Među Bošnjacima bi većinu osvojile oporbene stranke, među kojima je i SDP BiH, koje se uglavnom deklariraju kao lijevo-liberalne, u Republici Srpskoj bi vlast preuzela koalicija čiji je kandidat Draško Stanivuković pobijedio u utrci za mjesto gradonačelnika Banje Luke, a među Hrvatima bi opet ostalo sve po starom.
Što se tiče funkcioniranja države Bosne i Hercegovine, položaja i prava konstitutivnih naroda te izbornog zakona, što su pitanja koja godinama drže BiH u svojevrsnoj paralizi, bošnjačka oporba zauzima gotovo identična stajališta kao i sada vladajući SDA, a u nekim detaljima je čak i nespremnija na kompromis s preostala dva naroda.
Stranke “Četvorka” koje ovih dana slavi izbornu pobjedu možda na nekoj, recimo tako, unutarbošnjačkoj političkoj sceni jesu socijaldemokratske i liberalne, vjerojatno su po mnogočemu naprednije od SDA i vrlo agilne u borbi protiv nepotizma i korupcije, no u odnosu prema druga dva naroda zastupaju tvrde nacionalističke stavove, a Bosu i Hercegovinu vide kao unitarnu državu. Za BiH nude ista ona “rješenja” koja je Slobodan Milošević nastojao nametnuti u bivšoj SFRJ.
Što se Republike Srpske tiče, tumačenja da je tamo pobijedila neka liberalna opcija jednostavno nisu točna.
Najprije, čisto formalno, Partija demokratskog progresa (PDP), čiji je član Draško Stanivuković, sama se deklarira kao stranka desnog centra, a iza njegovog izbornog uspjeha se stoji samo ta stranka, nego i njen koalicijski partner – SDS. S tim da je SDS jači partner u koaliciji, ta stranka u Narodnoj skupštini RS ima 12, a PDP devet zastupnika.
A SDS (Srpska demokratska stranka) je, ako je netko zaboravio, stranka koju su osnovali Radovan Karadžić, Biljana Plavšić, Momčilo Krajišnik, Božidar Vučurević…
Premda PDP ističe da se “zalaže za najbržu moguću integraciju Republike Srpske i Bosne i Hercegovine u Europsku uniju”, sam Stanivuković u svojoj političkoj biografiji ima nekoliko detalja koji ga ne oslikavaju kao naprednog, proeuropskog političara.
Primjerice, u veljači se na jednom skupu u Foči fotografirao s četničkom zastavom u rukama. Kad su ga pitali kako se u njegovim rukama našla crna zastava s bijelom lubanjom i dvije prekrižene kosti, rekao je da u brzini i u gužvi “ne pročita ni što piše niti vidi što se nalazi na zastavi“, da je fotografiranje bilo “znak ljubaznosti” prema mladićima koji su ga zamolili.
Uz to, Stanivuković je žestoki protivnik ulaska Bosne i Hercegovine u NATO, a u kolovozu ove godine protjeran iz Crne Gore, uz zabranu ulaska u tu zemlju na 12 mjeseci, zbog sudjelovanja u demonstracijama koje su organizirane nakon usvajanja zakon o slobodi vjeroispovijesti kojim su.
Podržavao je mitropolita Amfilohija, ali zbog zabrane ulaska u Crnu Goru nije mogao otići na njegov pogreb, pa je rekao kako se moli za njegovu dušu te da je Amfilohije ujedinio srpski narod.
Ukratko, slično kao stranke “Četvore” u Federaciji BiH, Stanivuković je oporba naspram Milorada Dodika, zagovara građanske slobode, protivi se nelegalnom i neracionalnom trošenju javnog novca, ali zastupa tvrde nacionalističke stavove, slične onima koje zastupa i Dodik.
Prema tome, ako nakon sljedećih parlamentarnih izbora o budućnosti Bosne i Hercegovine budu odlučivali “Četvora”, koalicija SDS-PDD, i HDZ BiH, teško se mogu očekivati dogovori o bilo kojem od brojnih otvorenih pitanja koja koče daljnji razvoj BiH, kao i njen put prema Europskoj uniji.
