Korona i neizvjesnost oko novog stanara Bijele kuće ponovo tresu Ameriku. Svakoga dana novih je 120.000 zaraženih, škole u New Yorku ponovo se zatvaraju, a sadašnja administracija kao da je od korone digla ruke.
Donald Trump i dalje uporno odbija priznati poraz iako iz američkih država dolaze informacije da nema govora o većim nepravilnostima na izborima, da se o prijevari i ne govori.
Kada je riječ o Trumpovom sramotnom ponašanju američki mediji sve više koriste kvalifikaciju ‘diktator’, uspoređujući ga sa Aleksandrom Lukašenkom i farsi koja se događa u Bjelorusiji.
Podsjeća se i na riječi koje je Mike Pompeo izrekao nakon navodne Lukašenkove ‘pobjede’ kada je rekao da se Amerika protivi što je inauguriran, ”jer se zna da ljudi u Bjelorusiji žele nešto drugo”.
Jedna studija otkriva da je samo 12 posto diktatora mirno otišlo nakon 1950. godine s vlasti nakon što su izgubili izbore. Zanimljivo je da su vojni diktatori mnogo lakše prihvatili gubitak izbora i imali neki temeljni moral da kao poraženi odu, ali i nadu da neće biti osuđeni ako nastave vojnu karijeru.
Sada je posve jasno da i većina Amerikanaca želi ‘nešto drugo’, jer svega zanemariv postotak građana smatra da izbori nisu bili fer.
Trump se približio nesretnoj grupi vođa koje odbijaju stvarnost, a u tom klubu diktatora nikada do sada nije bio i predsjednik SAD-a.
Washington je upravo tim i takvima dijelio lekcije o slobodnom svijetu i potrebi da se poštuje volja građana i rezultati izbora.
U Americi su bili pošteni izbori, a zemlja se suočila s nečim što do sada nije doživljeno.
Predsjednik koji je izgubio izbore ne želi priznati izborni rezultat, razbija temelje demokracije i ne omogućuje tranziciju koja je predviđena. Jasno je da poslije 20. siječnja Donald Trump neće biti predsjednik, ali je velika sramota i to što se u tajnosti rade planovi kako će ga se ‘iznijeti’ iz Bijele kuće.
Taj zadatak, ako bude potrebno obaviti, povjeren je Tajnoj službi, a bio bi to još jedan korak dalje u neslavnoj četverogodišnjoj vladavini predsjednika kojeg Amerika treba što prije zaboraviti.
Šteta koju je nanio zemlji već je sada gotovo nepopravljiva. Bit će to i silna inspiracija za slične populiste kojih ima širom svijeta. ”Novi model” sigurno će neki od njih pokušati primijeniti, a i u prošlosti nije bio nepoznat.
Treba se sjetiti samo Roberta Mugabea, Nicolasa Madure ili Slobodana Miloševića koji su trubili da su pokradeni na izborima. Bojali su se prije svega da će odlaskom sa dužnosti biti podvrgnuti kaznenom progonu, što se kod nekih i dogodilo.
Tako i sada Donald Trump strepi što će biti i čini sve kako bi u slučaju krajnje negativnog scenarija mogao govoriti da je žrtva političkog progona.
Suočava se s nizom pravnih problema, a Michael McFaul, ambasador u Moskvi za vrijeme Obaminog mandata, kaže da je odbijanje prihvaćanja rezultata izbora Trumpov oproštajni dar autokratima širom svijeta.
Tako je u studenom 2010. predsjednikm Obale Bjelokosti Laurent Gbagbo odbio prihvatiti da je izgubio na izborima i uvukao zemlju u građanski rat s tisućama mrtvih.
Poslije toga je Obala Bjelokosti doživjela financijski krah, na kraju je ipak inauguriran novi predsjednik Alassane Ouattara, a poraženi je izvučen iz bunkera u koji se sakrio. Sada i novi predsjednik pokušava do smrti ostati na vlasti, jer je promijenio ustav kako bi mogao doći do trećeg mandata.
Diktator Augusto Pinochet je ipak priznao poraz i 1990. se povukao sa mjesta predsjednika u Čileu, ali je tražio da ima imunitet od kaznenog progona. Na kraju je uhićen u Britaniji i sudilo mu se.
U ovom trenutku svode se računi s nedavnih izbora na kojima je Joe Biden dobio pet milijuna glasova više od Trumpa.
