Šira javnost za ime Damira Vanđelića, čovjeka koji će voditi obnovu Zagreba nakon potresa a navodno bi mogao biti i HDZ-ov kandidat za gradonačelnika Zagreba, prvi je put saznala u vrijeme velike političke krize kada je naprasno smijenjen ‘slučajni premijer’ Tihomir Orešković.
Dok su trajala stranačka prepucavanja što i kako dalje, hrvatska predsjednica u to vrijeme Kolinda Grabar-Kitarović, iza kulisa, maštala je o tehničkoj vladi koju će ona predložiti, a na njenom čelu je trebao biti kao premijer upravo Vanđelić. I tada nitko nije imao ništa protiv Vanđelića, koji je najavljivan kao krajnje uspješni poslovni čovjek, jedan iz generacije sjajnih koji su vodili rovinjski Adris, već je postojao krajnji otpor da predsjednica formira vladu u kojoj je, navodno trebao biti šarolik tim, od Brune Esih do Borisa Jokića.
Kasnije se taj pokušaj nazvao i pokušajem puča, a javnost nikada nije do kraja saznala što se događalo u tvrdoj utakmici između Pantovčaka i Banskih dvora, ali i između dvije krajnje suprotstavljene struje u HDZ-u. Vanđelić, navodno, nije bio po volji tadašnjeg šefa stranke Tomislava Karamarka koji je godinu dana prije kao nestranačka osoba bio imenovan u Vijeće za domovinsku sigurnost. Menadžer i investicijski direktor Adrisa u to vrijeme držao se po strani i kada je riječ o komunikaciji s medijima, pa su na kapaljku curili podaci o njegovom životopisu.
Saznalo se tako da je Vanđelić rođen u Zagrebu 1968. godine gdje je završio i studij na Fakultetu strojarstva i brodogradnje, a nakon toga se školovao i u Liverpoolu. Karijeru je počeo u Plivi, a iz Interbrewa je došao u Adris 2004. godine, kompaniju koja je bila u snažnom uzletu.
Punih dvanaest godina bio je dio najužeg tima, a od 2016. godine preuzima predsjedanje Upravom Croatia osiguranja. Ali, Vanđelić je vezan i za poslovanje Ine, najveće hrvatske kompanije, jer je od siječnja 2011. do prosinca 2012. bio član Nadzornog odbora, u. vrijeme dok je glavni šef bio Davor Štern.
Za Mol je to bio tvrdi orah, jer je Vanđelić zdušno branio hrvatske interese, pa je navodno čak traženo i od Ante Vlahovića, svemoćnog gazde Adrisa da se riješi Vanđelića. Iskusni Vlahović nije za to želio ni čuti, Ina je ušla u kratkotrajni sukob s Adrisom koji je u svom sastavu imao i Tvornicu duhana Rovinj, ali je na kraju Vanđelić nastavio braniti hrvatske pozicije, a spor oko prodaje cigareta na Ininim pumpama je izglađen.
Posebno je zanimljiv Vanđelićev ratni put, kada se odmah uključio u obranu domovine. U teškim bitkama oko Hrvatske Kostajnice je zarobljen i odveden s ostalim zarobljenicima na Manjaču.
Šezdesetak hrvatskih branitelja grčevito je branilo položaje na brdu Djed iznad Kostajnice, a na kraju je dospio u glinski logor u kojem je ostao 173 dana.
”Ja jednostavno ne vjerujem u to da se čovjek može tako lako slomiti”, govorio je kasnije u novinskim intervjuima, uz dodatak da ju nije ni krivo što je završio u logoru. ”Duboko sam uvjeren da me sve što sam proživio u glinskom logoru osnažilo”.
”Osim toga, u zarobljeništvu sam upoznao neke ljude koji me čvrstinom svoga karaktera motiviraju i dandanas. To su moji heroji. Jedan je vojni policajac, drugi električar, a treći akademski slikar. Ti su me ljudi motivirali svojom snagom i vjerom u ljubav, u domovinu, u Boga, u to da postoji ljubav koja je iznad svih ljubavi. Mene je to iskustvo na neki način produhovilo”, rekao je u jednom razgovoru za Jutarnji list.
Nikada nije opisivao grozote koje je prošao u logoru, gdje su ga tukli i mučili, a razmijenjen je među posljednjima u petom pokušaju. A neki od prijatelja iz kvarta koji su također bili na raznim bojištima nikada se nisu ni vratili.
Damir Vanđelić naprosto je programiran da bude uspješan.
Studij koji je izuzetno težak je završio s 5,0, pokazao je da može biti uspješan i u hrvatskim i u stranim kompanijama, jer je nevjerojatno brzo napredovao i u belgijom Interbrewu.
Rad, rad i rad jedina je prava formula uspjeha poslovnog čovjeka koji je bio predodređen voditi velike sustave i kompanije koje zapošljavaju nekoliko tisuća ljudi. Malo je vremena za opuštanje, trčanje ili odlazak u kazalište, a Vanđelić je bio među onima koji su vodili i izgradnju velikog pogona nove tvornice cigareta u Kanfanaru.
”Hrvatska je prekrasno mjesto za život i mladima bih želio preporučiti da pokušaju prepoznati svoje poslovne interese i ostanu u Hrvatskoj, posebno uzevši u obzir činjenicu kako je domovina jedino mjesto gdje čovjek može biti građanin prvog reda”, znao je govoriti Vanđelić, a u jednom televizijskom intervju je kazao kako ga ”iskustvo života i rada u inozemstvu naučilo da su Hrvati kao pojedinci, profesionalci, često mnogo bolji od stranaca.
Ali kad moramo raditi timski, tad nešto šteka. Nedostaje povjerenja i svi su previše usmjereni na osobne ciljeve. To povjerenje treba postepeno graditi”. ”Prvo je znanje. Znanje je vaša najjača obrana. Zatim ide marljivost. A treće je da uhvatite svaku priliku koja vam se pruži. Hrvati nisu inače skloni riziku. I to treba mijenjati”.
I nije čudno što je Plenković, u nedostatku novih imena, ali i ‘provjerenih’ kadrova HDZ-a koji su se kompromitirali na sve strane, izabrao baš Vanđelića da vodi obnovu Zagreba.
Mnogo je veći problem postoji li uopće obećani novac i samo je pitanje dana kada će građani postaviti pitanje zašto se toliko kasnilo da uopće nešto krene. Slika Zagreba nakon potresa je dramatični primjer kaosa u kojem živimo, jer oni koji imaju novca sami su već sanirali štete, a oni koji nemaju čekaju ‘dar s neba’, koji bi im sada Vanđelić trebao dati.
Korona je, na sreću po sve one koji su daleko prije trebali krenuti u obnovu, zasjenila teške posljedice potresa, strašne osobne sudbine ljudi koji su ostali bez stanova i kuća ili u njima žive u izuzetno lošim uvjetima.
Damir Vanđelić startat će tako u nepovoljnim uvjetima, ali uz vjetar koji će mu puhati u leđa činjenica što ionako u Hrvatskoj nema opozicije, pa nitko i ne postavlja neugodna pitanja.
A kada je riječ o mogućnosti da se kandidira za gradonačelnika Zagreba stvari postaju drukčije.
Sigurno je da bi u tom slučaju HDZ, ako istakne njegovu kandidaturu, imao jakog igrača, ali ne dovoljno jakog da se suprotstavi Milanu Bandiću. Već i zbog toga što je Vanđelić do sada bio uspješan u jakim kompanijama, ali nema nikakvog iskustva s ‘poduzećima’ poput velikog grada kao što je Zagreb.
Iskreno, kada se nabroji sve ono što su Bandić i Vanđelić napravili posljednjih dvadeset godina prednost je ipak na zagrebačkom gradonačelniku koji je podigao Zagreb na europski nivo. Vanđelić je radio jedan sasvim drugi posao, unutar velikih poslovnih sustava i Zagrepčanima će se tek trebati iskazati kao poslovođa u obnovi razrušenog grada.,
Rezultati se neće vidjeti do lokalnih izbora, neće biti ni spektakularni, jer jednostavno i ne mogu biti u državi koja nema novca i živi u mašti da će doći iz Bruxellesa ili već otkud. A, kao što znamo, to je dug i neizvjestan put, čega je sigurno svjestan i sam Vanđelić kada je pristao biti na čelu Fonda za obnovu Zagreba.
Zbog toga bi i samom Vanđeliću bilo bolje da se ne da ‘uloviti’ u HDZ-ove planove za gradonačelnika Zagreba, jer u tome neće uspjeti.
Njegova karijera prepuna je osobnih uspjeha, kao i uspjeha kompanija koje je vodio. Poraz mu ne treba, a apetiti HDZ-a su za sada mnogo veći od onoga što mogu ponuditi.
(Izvor: Glas Istre)
Foto: Grad Zagreb & Screenshot HRT
