Andrej Plenković u Koloni sjećanja, Zoran Milanović na Ovčari.
Tako, dvadeset i osam godina nakon vukovarske tragedije izgleda hrvatska (politička) stvarnost.
Svaka podjela, bila ona uzrokovana osobnim razlozima ili političkim ambicijama u Vukovaru bi trebala nestati, jer Vukovar je ne samo simbol hrvatskog otpora agresiji i hrvatske pobjede u Domovinskom ratu, već i pokazatelj da se samo ujedinjeno može pobijediti fašizam i agresija.
Na taj dan sjećanja na žrtve Vukovara ne smiju se manifestirati naše podjele, naša lutanja, a naravno ni ego pojedinih političara iz vrha države.
Plenković i Milanović usprkos opereti koju su pripremili hrvatskoj javnosti optužujući jedan drugoga trebali su u Vukovaru biti zajedno.
Trebali su baš tu pokazati da je današnja politika jedno, a odnos prema žrtvi Vukovara iznad svega toga.
Je li trebalo da nekoliko tisuća ljudi dođe u Vukovar, je li se moglo nekako drukčije obilježiti ovaj dan kojeg u srcu nose svi koji vole Hrvatsku, drugo je pitanje.
Ali, pokazivati podjelu u državnom vrhu, kada Vukovaru treba sve samo ne podjele, politički nije mudro.
Prije svega nije dobro za samu Hrvatsku.
Foto: Ured predsjednika
