Kada se bilo koje umjetničko djelo, pa i filmsko, radi po nečijoj narudžbi, s očitim ciljem da služi kao propaganda, onda to nije umjetnost već grubo silovanje umjetnosti.
Sve što je do sada radio Dario Juričan, kojeg se najčešće predstavlja kao redatelja, scenarista i producenta upravo je to, politički aktivizam u kojem filmski izražaj samo služi za postizanje nekog političkog cilja.
I najava filma o Milanu Bandiću očito će biti nastavak filmskog opusa koji je imao dvije linije. Prvu, da su skriveni financijeri željeli postići određeni cilj i drugi, da se Juričan sam promovira kao slobodoumni stvaralac, provokativan i intrigantan.
Ali, Juričan niti je neovisan filmski čovjek, niti su njegovi radovi provokativni i intrigantni na način da su vrhunska filmska ostvarenja, bez uplitanja politike.
I ovaj film o Bandiću nastao je na istoj špranci kao ostali, sa skrivenim producentima koji su ga omogućili i čiji se rukopis u scenariju može iščitati od prve do posljednje scene u filmu.
Jedini cilj ovog filmskog projekta, kao i svih dosadašnjih koje je Juričan snimio je da se diskvalificira glavni lik u filmu, ismije, da se stvori dojam kod publike da je riječ o negativcu u svakom pogledu.
Ime i prezime glavnog lika nije važno, a još je manje važno je li taj glavni lik nešto postigao u životu, nešto stvorio, nešto potaknuo.
Juričanu je najvažnije da ga se prikaže kao krajnjeg negativca kojem će se njegova filmska publika ismijavati, a onda će slijediti definitivni kraj njegovog junaka i u politici.
Model koji je – možda – do sada dao rezultat, ali kod Bandića neće dati.
Jer, sam Bandić je u svojih dvadeset godina dao itekako ‘štofa’ za zanimljivu filmsku priču u kojoj ne bi nedostajalo i cveba koje nasmijavaju publiku, ali je u ovih dvadeset godina ostavio iza sebe mnogo više onoga što bi bio materijal za jedan zaista ozbiljan film, knjigu ili novinarsku dugačku priču o čovjeku od krvi i mesa koji je prije svega uspješan u poslu kojim se bavi.
Da nije, ne bi toliko puta bio ni izabran za prvog čovjeka Zagreba.
Da nije intrigantan, ne bi se o njemu godinama pisalo, govorilo, raspravljalo.
Ali ne na način kako to radi Dario Juričan, podrugljivo, omalovažavajući i s jedinim ciljem da se nekoga diskvalificira.
Politički aktivizam u filmu loš je proizvod. Kao što je uvijek loš proizvod u bilo kojoj umjetnosti ako se radi s ciljem, pogotovo onim koji ima politički prizvuk.
