Scenarij je poznat, kroz medije pustiti ‘provjerenu’ informaciju o ‘novoj aferi’, ovaj put oko zagrebačke žičare, uz krive i falsificirane podatke, te film Darija Juričana ”Kumek” i – zabava može početi.

Ali, ovaj put organizirani udar na Milana Bandića usprkos tom prokušanom scenariju ipak nije uspio.
Ne samo da nije uspio, doživio je krah.
Krenimo redom. Projekt zagrebačke žičare jedan je od silno potrebnih projekata za Zagreb, kojim građani dobivaju nevjerojatno mnogo.
Žičara vraća značaj Sljemenu, mjestu koje će sada biti znatno lakše posjećivati, ljeti i zimi, kao izuzetnoj privilegiji koju ima neki grad.
Svi oni koji su bar jednom bili u nekom austrijskom, talijanskom, švicarskom alpskom mjestu mogu ocijeniti koliko je uspješno realiziran ovaj zahtjevan zagrebački projekt.
Izuzetak su naravno oni koji u svemu novom, inovativnom i atraktivnom vide ‘užas’, ‘ruglo’, a radi se obično o osobnom jalu nerealiziranih ljudi sa svih mogućih područja.
Na to je Zagreb naviknuo, kao što je naviknuo i gradonačelnik koji je usprkos otporima sličnih realizirao stotine i stotine zagrebačkih projekata.
A kada se uspijevaju kritike na estetici, onda se ide na optužbe za korupciju, pronevjeru, krađu, ‘istraživačko novinarstvo’.
Ovaj put je u glavnoj ulozi bio fantomski video zapisa na YouTubeu stanovitog Dragutina Sailija, a riječ je o nepotpisanom uratku nekog sasvim drugog koji ima vlastiti osobni interes za širenje lažnih informacija.
Cilj je bio jasan, okriviti Bandića, kao da je sam svo vrijeme sjedio u podnožju žičare i kontrolirao projektnu dokumentaciju, šlepere koji su dovozili materijal i radnike koji su gradili stupove žičare.
Za te koji godinama samo ‘love’ afere kojih zapravo nema najbolje bi bilo da Zagreb nema žičaru, nema uređene trgove, nema nove prometnice, nema mostove.
Umjesto da Zagreb sve to ima, a mogao je imati i više da nije bilo stalnih kočničara svega i svačega.
Drž’te lopova, taktika koju su protivnici Zagreba dvadeset i prvog stoljeća već više puta iskazali, ovaj put nije prošla.
”Kumek” nije ni film, ni umjetničko djelo, već propaganda tankog sadržaja zapravo netalentiranog redatelja.
Napade na žičaru plasiraju jalni ljudi kojima su biografije prazne.
A Zagreb, na sreću, ide dalje.