Postoje danas u Europi, ali u svijetu, dvoje ljudi kojima se vjeruje, papa Franjo i Angela Merkel.

Njemačkoj kancelarki bliži se kraj političke karijere, bar u Njemačkoj, a onda se i postavlja pitanje kamo će ići zemlja poslije ove velike i sjajne političarke. Prvi je put postala kancelarka sada već davne 2005. godine kada je svijet izgledao posve drukčiji.
Odlazi u dramatičnim okolnostima ne samo za svoju zemlju, zbog korona krize, već i za Europu, koje, bar ove ujedinjene ne bi bilo da taj projekt godinama nije gurala baš gospođa Merkel.
”Vremena kada smo se u potpunosti mogli osloniti na druge su dobrim dijelom prošla”, rekla je prije četiri godine kancelarka, a taj njen stav sigurno je još više došao do izražaja u godinama koje su slijedile.
Svjedočimo tome i danas, kada vlada jagma za cjepivom i kada se ne biraju načini kako do njega doći. U međuvremenu su i Britanci izašli iz EU i sada kada su daleko vještije prošle krizu s cjepivom postavlja se logično pitanje je li bilo krivo zamjeriti im što više ne žele biti dio sve umornije europske obitelji.
Kriza demokratskih sustava muči cijeli Europu, upravo oko onih stvari zbog kojih je EU i stvorena.
Nacionalizam je sve prisutniji, a ako već nije otvoreni šovinizam onda je na velika vrata ušla sebičnost.
Merkel se ove posljednje godine trudila da Njemačku i Europu ostavi u koliko, toliko dobrom stanju, da bar ne vlada kaos.
Je li u tome uspjela tek ćemo vidjeti, ali događaji u Mađarskoj, dijelom i Italiji gdje su sve jače konzervativne desne snage upozoravaju da nismo daleko od kaosa. Kancelarka nije imala snage za značajne reforme u unutar EU, na što je upozoravao francuski predsjednik Emmanuel Macron, blagonaklonije je gledala i na NATO koji sve više gubi smisao.
Zbog korona krize Europa se nekako ‘odmorila’ od problema imigracije, a velikim dijelom je baš Merkel potaknula prvi val od čijih posljedica i danas svi strepe.
Upravo je Merkel zagovarala da sve države članice EU idu zajedno u nabavu cjepiva, što je zdušno podržala i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen, ali se i to pokazalo neefikasnim.
Sa kancelarkom se uvijek zna na čemu su građani, često ponavljaju analitičari.
I zaista, Merkel nije sklona velikim potezima i drastičnim reformama, već svojim autoritetom nastoji popeglati stvari.
Najčešće, bar unutar EU uspjeva, jer su svi drugi vođe, šefovi država i premijeri članica EU, blijedi i nemaju liderskih karakteristika.
A ova žena, rođena u Istočnoj Njemačkoj, koja je naslijedila karizmatskog Helmuta Kocha svakako je pravi lider, dokaz da jake, pametne i sposobne žene mogu uspjeti i u konzervativnim strankama poput njenog CDU-a.
”Poznajete me”, često je govorila Merkel, a građani Njemačke su je zaista upoznali.
Vjeruju joj i to je u politici najvažnije. Ona je vrhunski uspješna političarka i neobično skromna u privatnom životu.
Iza Merkel se ne vuku afere, nije korumpirana, jasna je u svojim stavovima.
Pokazala je to bezbroj puta i na primjeru Hrvatske, pogotovo u vrijeme dok smo čekali u europskoj čekaonici. Bila je u dobrim odnosima sa tadašnjim premijerom Ivom Sanaderom, ali popusta zbog toga nije bilo.
Kada je Sanader dolazio u Berlin ljubazno ga je primala, ali je pred novinarima vrlo jasno ukazivala da nema članstva bez reformi. Kada je Sanader misteriozno otišao sa funkcije govorilo se da je baš Merkel bila ta koja mu je naredila odlazak.
Ako je suditi po prvom susretu koji je nakon Sanaderovog odlaska imala sa Jadrankom Kosor u Gdansku to se ne bi moglo reći. Bila je iznenađena što je Sanader učinio i pitala hrvatsku premijerku što je sa njim.
Davala je Kosor vjetar u leđa da brzo završi pregovore, što je na kraju i urađeno. Nije bila sretna kada je Zoran Milanović kao premijer manevrirao u slučaju Mustača i Perkovića, imala je korektne odnose sa Ivom Josipovićem, a Tomislava Karamarka je blago provocirala zbog njegovog neznanja stranih jezika.
Sa Kolindom Grabar-Kitarović se susretala, a sa Andrejom Plenkovićem obnovila je prisne odnose kao iz vremena prvih dana mandata Sanadera. Dolazila je u Zagreb, pratila sve što se događa u Hrvatskoj, a uvijek je bila krajnje korektna pogotovo kada je u potezima službenog Zagreba vidjela želju da napokon uhvatimo europski vlak.
Uostalom, Merkel je bila korektna sa svima u ovoj nemirnoj regiji, pa je podržavala i europske napore Srbije, svjesna da će proći još mnogo godina i prepreka da Srbija postane punopravnom članicom EU.
Posljednjih godina entuzijazam za širenje EU na jugoistok Europe drastično je pao, čega je svjesna i kancelarka.
Sa Donaldom Trumpom je imala hladne odnose i sigurno je jedva dočekala ozbiljnog Joe Bidena na čelu Europe.
Sa Vladimirom Putinom, usprkos brojnih problema na relaciji Bruxellesa i Moskve, nije zamrznula odnose, jer su gospodarske veze Njemačke i Rusije itekako snažne.
I sa Kinom Merkel ima bolje odnose nego što Peking ima s Bruxellesom. Slobodno se može reći da je Merkel postala najmoćnija žena svijeta prije svega zbog vještine vođenja suvremene politike, iako joj u zemlji zamjeraju da navodno nema potpunu viziju vanjsko-političkih odnosa Njemačke i nekih dijelova svijeta, prije svega Bliskog istoka i Ukrajine.
I koliko god je u pojedinim etapama popularnost Angele Merkel padala, uvijek je bila i ostala vodeći njemački političar. Vodila je zelju kroz razne krize, dokazivala vještinu i sačuvala sustav u vlastitoj zemlji.
Njemačka je danas primjer demokratske zemlje koja poštuje visoke standarde demokracije, uspješna ekonomska sila, zemlja koja se uspješno nosi s prodorom radikalizma. Nijemci je od milja zovu ‘mutti’, a diplomirana fizičarka s doktoratom kojeg nikada ne navodi pred imenom i prezimenom ostat će zapamćena kao žena koja je Njemačku učinila još jačom i značajnijom.
Prošla godina bila joj je najteža u svim dosadašnjim mandatima, jer korona kriza nije birala koga će i kako ugroziti.
”Neću se kandidirati”, rekla je u posljednjem novogodišnjem govoru Nijemcima, iako bi sa šezdeset i šest godina mogla nastaviti posao u politici. ”Mislim da ne pretjerujem kad kažem: nikad nam u posljednjih 15 godina stara godina nije bila tako teška i nikad se nismo, unatoč svim brigama i nešto skepticizma, veselili novoj s toliko nade”, rekla je na početku ove, ali pokazalo se da ni 2021. nije donijela mir.
Sada Merkel vodi žestoku bitku sa lokalnim političarima koje nikako ne žele prihvatiti strogi lockdown, u strahu da se ekonomija ne uruši. Zdušno Merkel poziva građane da se cijepe, svjesna da cjepiva nema dovoljno, bar za sada.
O privatnom životu kancelarke malo se zna, osim da ponekad sa suprugom, kemičarem dr. Joachimom Sauerom ode na koncerte.
Otac joj je bio pastor koji je vjeru širio u komunističkom dijelu podijeljene Njemačke, a fiziku je studirala u Leipzigu. Uvijek je, baš zbog tih godina mladosti provedenih iza željezne zavjese imala razumijevanja za siromašne i potlačene, a u visoku politiku je ušla kada ju je Kochl postavio 1991. godine na ministarsko mjesto.
Ali ljubav nije dugo trajala i Merkel je nakon skandala sa financijama tražila da se sve raščisti. Kada se stišalo Merkel i Koch imali su korektne odnose i nakon smrti kancelara koji je vladao Njemačkom 16 godina rekla je da je bio ‘veliki Nijemac i veliki Europljanin”.
Od mirne i povučene kemičarke postala je kancelarka cijele Europe.
Slijedila je demokršćanske vrijednosti, ali ne slijepo i tvrdo. Shvatila je da su interesi zemlje preći onim stranačkim, pa je sklapala koaliciju sa ljevicom.
I kada to nije bilo lako ni jednostavno, ali kako gospođu Merkel cijene svi, od lijevog do desnog spektra, vješto je vodila i višestranački brod.
Sve ono što nisu uspjeli političari u mnogim europskim državama uspjevala je Angela Merkel prije svega jer je bila poštena prema vlastitom narodu.
Uvijek iskrena, spremna priznati i greške, okružena sposobnim i stručnim ljudima. Dugo bi se tako moglo nabrajati sve ono što gospođu Merkel čini posebnom.
Sada treba vidjeti tko će iz njenog političkog dvorišta krenuti u bitku za nasljednika. CDU i CSU trebali bi ići zajedno, a novi čelnik CDU Armin Laschet i lider CSU Markus Soeder moraju se dogovoriti tko će biti kandidat.
Merkel će sigurno pozorno pratiti što se događa s njenom strankom u budućnosti, a pitanje je hoće li pokazati želju za angažmanom u Europskoj uniji. Ako bude sreće, hoće, iako do sada ništa slično nije izjavljivala.
Europska unija bi sa Merkel, bez obzira koju bi funkciju obnavljala imala, povećala šansu za opstanak.
Nitko nije nezamjenjiv, naravno, ali to vrijedi samo za prosječne. Angela Merkel teško je zamjenjiva i njen opstanak u europskoj politici dao bi nadu sve više posustaloj obitelji da vrati snagu i pouzdanje.
Za 500 milijuna Europljana bila bi to sjajna vijest.