Oko cjepiva koje bi trebalo USKORO stići u Hrvatsku znamo malo, od količina koje će doći do načina kako će se cjepivo čuvati.
Znamo da je Europska unija još prošlo ljeto rezervirala 1,5 milijardi doza od šest proizvođača, a Hrvatska se odlučila za 2,7 milijuna doza oxfordskog cjepiva koje će proizvoditi AstraZeneca i milijun doza cjepiva koje će proizvoditi Pfizer.
Dakle, već na početku problem: britansko-švedski proizvođač lijekova AstraZeneca koji je cjepivo razvio u suradnji sa Sveučilištem Oxford u velikim je problemima.
Pokazalo se da u jednoj skupini koja je imala 2741 ispitanika koje je primilo prvo pola doze cjepiva, a zatim i cijelu dozu mjesec kasnije je zaštita bila 90 posto.
Ali, druga skupina je imala lošije rezultate, a riječ je o 8895 sudionika koji su primili odmah punu dozu i na kraju je učinkovitost bila svega 62 posto.
Dakle, to cjepivo nije do kraja istraženo, a nije baš ni impresivna učinkovitost.
To znači da će jagma za tim cjepivom biti mnogo manja, jer kako građanima Hrvatske objasniti da se cijepe ako je učinkovitost svega 62 posto.
Zaključak AstraZenece da je ukupna učinkovitost 70 posto pada u vodu, jer je skupina koja je primila pola, pa punu dozu krajnje neprovjerena da bi se moglo govoriti o učinkovitosti.
Nitko naime ne bi pristao da prvo primi pola doze, a onda cijelu dozu.
Dakle, to će cjepivo na dodatna istraživanja, a onda ostajemo kod američkog.
Kako sada stoje stvari njega neće biti dovoljno za hrvatske potrebe, a tek treba očekivati kako će ostali potencijalni proizvođači poput Johnson&Johnson proći.
A za sada uopće ni ne znamo kako se organizirati i čuvati američka cjepiva, ono od Pfizera i Moderne, koja traže mnogo kompliciranije uvjete od onih koje je najavila AstraZeneca.
Kao i obično, javnost malo o svemu zna, pa ne treba čuditi da će u konačnici skeptika biti mnogo.
Dužnost je svih koji sudjeluju u ovom teškom i kompliciranom poslu nabavke i distribucije cjepiva da budu transparentni u odnosu na hrvatsku javnost.
Foto: Unsplash
