Za tri tjedna i građani Mostara će na birališta! Oni, naime, svoje predstavnike u lokalnim institucijama vlasti nisu birali 15. studenoga, na dan lokalnih izbora u BiH, nego će građansku dužnost obaviti naknadno, 20. prosinca.
Mostar je, dakle, svojevrstan grad-slučaj kada je riječ o izboru lokalnih tijela vlasti. Taj ga epitet „krasi” još od potpisivanja Daytonskog sporazuma. Mostar je, naime, izuzev Brčkog, grada koji je definiran kao poseban distrikt i koji ne pripada ni jednom od dvaju entiteta, jedini grad u BiH koji je nakon rata dobio međunarodnu upravu i oko čijeg administrativnog uređenja su vođeni teški i dugotrajni pregovori.
Tijekom rata grad je bio poprište žestokih hrvatsko-bošnjačkih sukoba, kad je rat završen Mostar je ostao podijeljen, pa su, pod mentorstvom međunarodne zajednice, pokrenuti pregovori za ponovno ujedinjavanje grada.
Kako se hrvatski i bošnjački predstavnici nisu uspijevali usuglasiti, u veljači 1996. međunarodna zajednica, koju je u Mostaru predstavljao Nijemac Hans Koschnick, nametnula je Prijelazni statuta kojim se područje nekadašnje općine Mostar dijeli na šest općina (tri hrvatske, tri bošnjačke) i posebnu zonu u gradskom središtu. Shodno tome, Mostar je imao strukturu vlasti drugačiju nego u drugim gradovima, pa je i način izbora bio drugačiji.
Pregovori su tekli dalje, kako bi se Privremeni statut zamijenio trajnim rješenjem, a kako ni oni nisu bili uspješni, u siječnju 2004. godine Paddy Ashdown, tadašnji visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH nametnuo je novi Statut Grada Mostara. U pismom koje je tim povodom uputio građanima Mostara ističe da novi sustav „pažljivo osmišljen tako da osigura da nijedan narod ne može dominirati nad drugima“. A učinio je upravo suprotno, tim statutom je praktički ozakonio diskriminaciju Hrvata!
Ashdown je novim Statutom ukinuo podjelu na općine, ali su one nastavile funkcionirati kao izborne jedinice koje su davale podjednak broj gradskih vijećnika, premda su općine s hrvatskom većinom imale znatno veći broj stanovnika od općina u kojima su većinu činili Bošnjaci. Slijedom toga, na izborima je glas Bošnjaka vrijedio tri do šest puta više od glasa Hrvata. Primjerice, u većinskom hrvatskom gradskome području Jugozapad 14.772 birača biralo je troje gradskih vijećnika, baš kao i područje Jugoistok, u kojem su većina Bošnjaci, a koje je u biračkom popisu imalo samo 3.808 birača.
Da bi se shvatio kontekst u kojem se sve to odvija, treba reći da je Mostar jedini veći grad u BiH s hrvatskom većinom pučanstva, ali i jedini u kojemu se gradska uprava bira po posebnim pravilima, koja onemogućavaju da se ta većina pretoči u sastav gradske uprave.
Razumljivo je stoga da su Hrvati bili izrazito nezadovoljni nametnutim pravilima, i Koschnickovim Prijelaznim statutom, i Ashdown “trajnim” Statutom.
Tražili su da se u Mostaru uspostavi gradska uprava na na istim načelima na kojima funkcioniraju gradske uprave u drugim gradovima u BiH. Ili, ako je mostarski model dobar, da ga se primijeni i drugdje, pa da se na isti način dominacija većine onemogući i Travniku, Bugojnu, Sarajevu, Banjoj Luci, Tuzli, Zenici, Bihaću, Bijeljini…
Godine 2009. hrvatski su politički predstavnici Ustavnom sudu BiH podjeli apelaciju. Pa je Ustavni sud 2010. ukinuo odredbe mostarskog statuta kojima su definirana izborna područja, ocjenjujući da one diskriminiraju hrvatske birače. Ustavni sud je naložio Parlamentarnoj skupštini BiH izmjenu državnog Izbornog zakona, a Gradskom vijeću Mostara usklađivanje Statuta Grada s Ustavom BiH. Međutim, nijedna od izmjena nije načinjena punih deset godina. Posljednji put izbori su u Mostaru održani 2008. godine, pa gradom od tada neprekidno upravlja jedna te ista izvršna vlast.
Tek ove godine hrvatska i bošnjačka strana, odnosno vodeća hrvatska i bošnjačka stranka, dogovorile su se o novim pravilima za izbor lokalne vlasti u Mostaru.
Kada se to napokon dogodilo, u parlamentu su usvojene odgovarajuće izmjene izbornog zakona, ali je bilo prekasno za održavanje izboru redovnom terminu, 15. studenoga, te je Središnje izborno povjerenstvo donijelo odluku da se u Mostaru nova lokalna vlast bira 20. prosinca.
Napokon po propisima koje nisu dekretom nametnuli predstavnici međunarodne zajednice i koji ne diskriminiraju Hrvate!
