Može li Tomislav Tomašević postati zagrebački gradonačelnik, kolika je snaga projekta Možemo, hoće li i Miroslav Škoro u trku za prvog čovjeka Zagreba?
Na sva ova pitanja nije teško dati odgovor, niti Tomašević ima kvalifikacije za vođenje Zagreba, niti Škoro nakon dva izborna neuspjeha može računati na treću sreću.
Problem svih koji u Hrvatskoj nakratko zasjaje na političkom nebu je prije svega u tome da u pravilu iza sebe nemaju konkretne rezultate, već svoju platformu ‘trećeg puta’ baziraju samo i isključivo na kritici svega i svačega.
Mediji mjesecima bombardiraju gledatelje, slušatelje i čitatelje svim mogućim izjavama politologa Tomislava Tomaševića, aktivista koji je prošao put od predsjednika Mreže mladih do predsjednika Zelene akcije i suosnivača Prava na grad i Grupe 22.
Aktivizam je naravno potreban, koristan i dobrodošao, ali ako se u dvadesetak godina ne učini i korak dalje od toga, prije svega iza sebe ostave rezultati u konkretnim poslovima, sve se onda na kraju ipak svede u (prazne) priče.
Tomaševića za sada prepoznajemo samo po tome što svakodnevno udara na Milana Bandića, a zapravo se radi o dva potpuno drukčija pristupa.
Dok Bandić iza sebe ima konkretne rezultate, vođenje grada kojeg je u dvadeset godina pozicionirao kao pravu europsku metropolu, Tomašević svoj politički angažman temelji samo i isključivo na kritici.
Vođenje velikog grada nije amaterski posao, ne svodi se samo na verbalnu ekvilibristiku, već prije svega na rješavanje bezbroj malih problema kako bi grad uopće mogao funkcionirati.
Bez suradnika i ekipe koja je sposobna rješavati baš te ‘male’, a za grad velike probleme nemoguće je i razmišljati o ozbiljnom poslu kakav je gradonačelnički.
Ni Tomašević, ni Možemo nemaju ni uz sebe ni ekipu suradnika, ni kadrove koji bi to mogli raditi, pa bi Tomaševićev izbor za gradonačelnika bio poligon za vježbu, s neizvjesnim ishodom.
Populizam nije rješenje za komplicirani mehanizam kao što je vođenje grada, kao što ni Živi zid nije mogao biti čarobna formula za hrvatsku stvarnost.
Povijest ‘trećeg puta’ u Hrvatskoj usko je baš vezana uz populizam, lažne Mesije koji probude nadu, kratko sjaje i na kraju budu zaboravljeni.
A kako je završio Živi zid, završit će i Možemo, pa tako i Tomašević, jer prazne priče i kritike nisu put za uspjeh u politici.
Foto: Screenshot HRT
